Rim, Firenca i Piza .. by Zorana Melović


Decembar mjesec je u Italiji period kada možete upoznati gradove bez velikog broja tursta - onakve kakvi oni zaista jesu, a da opet uživate u predbožićnoj i prednovogodišnjoj atmosferi. Na moju veliku sreću – put po Italiji vodio me je kroz Rim, Firencu i Pizu. Ukoliko upoznajete neku zemlju tako što obilazite više od jednog grada – poređenja se neizbježno nameću. Vjerujem da svi koji vole arhitekturu i njom se na bilo koji način bave – o ovim gradovima i njihovim znamenitostima svakako dosta znaju. Upravo zbog toga ce ovaj putopis biti posvećen više utiscima i licnim zapažanjima.

RIM

Dolazak u Rim predstavljao je veliko uzbuđenje. Već u provom susretu se osjeća veličina grada u svakom pogledu – istorijski, prostorno-fizički, demografski, u pogledu multikulturalnosti,... U pitanju je zaista evropska metropola. Aerodrom, željeznica, metro i autobusi – ukoliko nisu u štrajku – funkcionišu savršeno – prati se red vožnje u minut, vozila su čista, očuvana i skoro nezamisliva za naše uslove. Zahvaljujući kapacitetima i učestalosti prevoza – ne postoje gužve, ili bar ne na onaj način na koji smo mi navikli.

Ipak, Rim ne djeluje kao bezbjedan grad. Veliki broj izuzetno upornih, čak agresivnih uličnih preprodavaca, ali i prosjaka i skitnica, navode vas na oprez. Duh grada je teško osjetiti odmah, možda upravo i zbog velikog broja stranaca koji u Rimu žive, snalazeći se na razne načine.

Ukoliko govorimo o istorijskim i kulturnim znamenitostima – one se nalaze na određenim udaljenostima i ne čine cjelinu (kao što je recimo slučaj u Firenci, o kojoj ćemo nešto kasnije), zatim – nastajale su u raznim istorijskim periodima, tako da se i zbog toga doživljavaju pojedinačno. Ipak - i to ima lijepu stranu – svaki objekat, kompleks ili trg je nešto novo, nešto što vas na svoj način oduševi.
Značajni objekti su češto «ušuškani» u gradsko tkivo i bukvalno vas iznenade kada se odjednom stvore ispred vas (Panteon, Fontana Di Trevi, Vestin hram, Santa Maria Mađore,...). Naravno, izuzimaju se fizički ogromni objekti koji se lako mogu sagledati sa velikog broja mesta u gradu – Koloseum, Crkva Sv. Petra (Vatikan) , Vitoriano,...

Trgovi su manje ili više živi, ali u decembru okupljanja kao npr. na stepenicama na Španskom trgu baš i nisu uobičajena, što opet ne smeta trgu da odiše svom svojom ljepotom. Nasuprot tome – trg Navona je dobio ulogu pijace. Bio je prekriven tezgama sa ukrasima za jelke, maskama i sličnim stvarčicama. Nažalost – predivni prostor se u svemu tome izgubio i bilo ga je jako teško sagledati.
Poseban utisak ostavile su fontane pored kojih ljubitelji zvuka vode mogu satima da uživaju. Izdvaja se Fontana di Trevi koja je, po mom skromnom mišljenju, najljepša ujutru, prije devet časova, jer tada tu još uvijek nikoga nema i cio prostor djeluje čarobno.

Grad je možda još ljepši noću – vrlo lijepo je osvijetljen i dobija novi izgled. Sve je otvoreno do uveče (kafei uglavnom do oko ponoći), tako da aktivnost grada sa dolaskom mraka ne prestaje. Intenzitet saobraćaja je veliki i vozi se dosta brzo. Postoje i široke ulice , prilagođene takvom saobraćanju, ali i djelovi starijeg jezgra grada sa krivudavim ulicama koje savlađuju česte uspone Rima (poznato je da leži na 7 brežuljaka). I pored toga – pješački saobraćaj se neometano odvija.
U samom gradu se nema osjećaj da kroz njega protiče rijeka – jednostavno nije dovoljno iskorišćena i pored nekoliko prelijepih mostova. Postoji i premošćeno ostrvce, ali ni ono izgleda ne dobija pažnju koja bi mogla da mu se posveti.

Vatikan – država u državi – odiše posebnim duhom. U pitanju su strogost, ozbiljnost, poštovanje ,... U ostalom – kako i priliči. Izuzev izuzetnog kompleksa sa centralnom crkvom Sv. Petra, treba pomenuti i predivne vrtove koji se tamo nalaze.

Rimljani su jako ljubazni, spremni da pomognu i objasne, ali tu postoji jedan problem – jako slabo znaju engleski, većina ni malo, tj. bilo koji strani jezik. Postoji određeni broj ljudi koji zna španski, ali opet - zato što im je to maternji jezik.

Ukupni utisak iz Rima je sljedeći - nepoštovanje samog grada od strane njegovih žitelja umanjuje mu ljepotu, ali ono što grad pruža, pogotovu ljubiteljima athitekture i istorije – zaista ga čini vječnim.

FIRENCA

Dolazak u Firencu je bio propraćen divnim vremenom, a i prethodne lijepe uspomene iz ovog grada će možda ovu moju priču učiniti malo subjektivnom. Bilo kako bilo – to je grad kome je teško naći manu.

Centar sa svim atrakcijama lociran je unutar nekadašnjih zidina srednjevjekovnog grada. Izvan toga se nalaze stambena naselja, ako se može reći – satelitski locirana, tako da ni na koji način ne ugorožavaju ljepotu ovog Renesansnog grada (tu prvenstveno mislim na frekventni saobraćaj koji se odvija izvan njega).

Firenca je zadržala svoj davnašnji izgled. Ulice su izuzetno uske, trotoari ponekad i ne postoje, objekti obrazuju čvrst front uz samu regulacionu liniju, pa ulice dobijaju izgled pukotina kroz koje se pružaju vizure na glavne gradske repere – kupolu crkve Santa Maria del Fiore i kulu palate Vekio. Duh grada je kompletno zadržan, imate utisak kao da se krećete po udžbeniku Istorije umjetnosti. Ipak, grad nije muzej - živ je. Veliki broj različitih aktivnosti – kulturnih, zabavnih, ugostiteljskih, ali i dosta izražena trgovina (poznate modne kuće prvenstveno), čine da ovaj grad ide u korak sa vremenom.

Galeria Ufici (Uffizi) je riznica nevjerovatnog blaga iz domena slikarstva, galerija Akademia se može pohvaliti Mikelanđelovim vajarskim djelima među kojima se izdvaja David, a i same crkve i renesansne palate firentinske vlastele dovoljan su povod da njihov Univerzitet postane magnet za studente lijepih umjetnosti iz čitavog svijeta, pogotovu iz Sjedinjenih Americkih država.

Ukoliko vas put nekada nanese u Firencu, ne propustite odlazak na Mikelanđelov trg koji se nalazi na lijevoj obali rijeke Arno (za razliku od većeg dijela grada koji je na desnoj obali), odakle se pruža predivan pogled na cio grad. Vizure sa kupole crkve Santa Maria del Fiore takođe pružaju nevjerovatan osjećaj. Cio grad se odlikuje kosim krovovima prekrivenim crijepom i uskim fasadama raznih boja sa dosta naznačenim otvorima.

Za razliku od Rima, koji najviše zbog svoje veličine nema tako izražen termin «glavne ulice», u Firenci postoji «centar centra». U pitanju je trg Duomo sa već više puta pomenutom crkvom Santa Maria del Fiore i krstionicom. Pješacka ulica spaja Duomo sa drugim značajnim trgom a to je – Piazza della Signoria. To je i jedna od osnovnih karakteristika renesansnog grada – dualitet crkva-država (plemstvo), koji se ogleda i u mnogim drugim stvarima.

Ukoliko dalje produžite pored galerije Ufici doćićete i do Ponte Vekia – jedinstvenog mosta koji je u suštini ulica sa kućicama sa obije strane. Prateći znamenitosti – ne možete se izgubiti. Najvjerovatnije ćete se vratiti odakle ste i krenuli – na trgove Duomo i Signoria.
Kao što rekoh – poređenje je neizbježno :


Firenca djeluje znatno, znatno bezbjednije. Ljudi nisu ljubazni koliko u Rimu, ali najčešće govore engleski. Nažalost - cijene svega primjetno su veće u odnosu na Rim, koji je za naše pojmove skup grad.


Izuzev toga - zaista je sve kao u bajci i ukoliko vam neko kaže da je za Firencu dovoljno dan, dva – ne slušajte ga. Fizički se grad zaista može kompletno upoznati za to vreme, ali je uživanje u njemu samom nešto što se ne treba propustiti.

PIZA

Prvi utisak vezan za Pizu , nažalost – bio je da što više gradovi zavise od turizma – to su skuplji, dok su stanovnici tog grada manje ljubazni. Piza je grad koji zaista zavisi od turizma.

Izuzev rijeke Arno koja protiče kroz grad – Piza sa Firencom ima još jednu sličnost – ulične frontove. Fasade su takođe uske i raznobojne, ali su ulice znatno šire, pošto i datiraju iz kasnijeg perioda u odnosu na Firencu. U pitanju je mali grad, simpatičan, ali izuzetno miran.


Naravno – glavna atrakcija je trg Duomo (Campo dei Miracoli) sa krstionicom, crkvom i nadaleko poznatim – krivim tornjem. Trg je velikih dimenzija, i kao što već jednom rekoh – iznenadi vas svojom veličinom, ljepotom i bjelinom objekata i savršenom «engleskom» travom. Na njega se ne pružaju bitnije vizure, što omogućava da se doživi «na licu mjesta», odjednom, cio i tada zaista djeluje impresivno. Čak ni najveća kiša koju možete da zamislite (a padala je za vrijeme mog boravka tamo) nije uspjela ni najmanje da pokvari utisak. Normalno – na ulici su se mogli sresti samo turisti i preprodavci kišobrana koji insistiraju da svaki prolaznik ima svoj kišobran i vrlo ubjedljivo rade na tome.

Sam toranj je zaista vrlo kriv i to se osjeća čak i prilikom penjanja. Meni lično je bilo interesantno i to da su stepenice kojima se posjetioci tornja penju – iako od mermera – toliko «izlizane» da su dobile nezanemarljiva ulegnuća.

Zanimljivo je da se Piazza del Duomo upošte ne nalazi u centru grada, iako predstavlja njegovo najveće blago – već na samom obodu. Ipak, prostorno gledano – grad je zaista mali i moguće ga je bez problema savladati bez ikakvog prevoznog sredstva.

Crkva Santa Maria della Spina je pravi primjer onoga što u arhitekturi možemo nazvati «slatkim». Nalazi se na samoj obali reke i ima se utisak da će svakog časa završiti u njoj. Mala je i bijela, sa izuzetno dekorativnom plastikom. Kao i sve u Pizi – nije otvorena tokom cijelog dana tako da, nažalost nije bilo prilike da pogledam kako izgleda unutra. Taj problem radnog vremena posebno je izražen po pitanju ugostiteljskih objekata.


Sve u svemu – Pizu je bilo zaista lijepo posjetiti, ali nije grad koji privlači na duži boravak.

Bile su to Tri priče iz Italije – moji utisci i zapažanja. Nadam se da vam je na ovaj način makar malo bliži duh gradova Italije i da ćete biti u prilici da i sami steknete svoje mišljenje o njima.

Ja se nadam da ću ići ponovo–bacila sam novčić u Fontanu di Trevi.

Vaši komentari

Postavljanje komentara

Da biste postavili komentar morate biti registrovan korisnik. Ukoliko se jos uvek niste registrovali to mozete uraditi klikom na link u formi sa desne strane

Elektronske cigarete Apartmani Beograd Beograd apartmani Spijunska oprema i prisluskivaci Spijunska oprema i spijunske kamere